Can we play or do we have to play in the classroom?

Do pre neku godinu termini „gejmifikacija” i „učenje kroz igru” nisu mi bili baš omiljeni. Razlog tome je prilično jednostavan. Postoji gomila loših igara koje imaju oznaku STEM ili učenja na sebi. Uglavnom su to kvizovi. Gotovo je nemoguće pronaći igru koja bi zadovoljila dva osnovna kriterijuma dobre igre u nastavi, a to su da bude zabavna i da se može nešto naučiti iz nje.

Teachers have been under pressure for years to examine and mark students within 45 minutes two or three times a week (at least two oral examinations), hold loads of lectures (everything according to the outcomes and standards), organize an activity (project-oriented teaching must not stop), and, to refrain from further enumeration, you probably know what is demanded from you. 

Then, we can pose a question freely – do we have time for a game which would not lead us to the goal (in this case it is the acquisition of learning material)? Well, are there any games which would completely fit in our subject and through which students could learn in another, “untraditional” way?

My answer is no. I am still searching for such a game and I do not give up.

But I rightfully claim that we will not lose much if a class is dedicated to something like this. Syllabuses are overabundant; they demand too much from educators, but we can sometimes relax and we have to relax. It is not terrible if we lose one or more classes, if we reduce the educational part on behalf of the funny one. We will compensate for it and, by the way, we will also learn something, which has not probably been prescribed by the outcomes, but is beneficial in any case.

In a few following paragraphs I am going to present my three favourite games and the reasons why they should be used in the classroom. 

Let’s do it one by one.

Terraforming Mars (FryxGames)

There is no better game which can inspire you to think about the future. This game includes the elements of economy and strategic planning and learning about new technologies of the future and all this is with the aim of a huge scientific venture which asks their players to make a planet from Mars, on which we can live.

https://en.wikipedia.org/wiki/Terraforming_Mars_(board_game) )

Šta možemo naučiti: Od ekonomije i raspolaganje prihodima i resursima, do mog omiljenog dela, golicanja mašte, u cilju  zamišljanja budućnosti.  

Nedostaci: Igra zna da potraje mnogo duže od 45 minuta. Postoji i takozvana brza verzija, koja se igra u određenom broju poteza, ali nekako mi je zabavnija duža. Možete zapamtiti gde ste stali pa nastaviti sledeći put, ili potražiti kompujtersku verziju igre, koja je dosta brža. 

Kako bi trebao da izgleda čas: Obavezno sa diskusijom o tome kako mi zamišljamo budućnost. Ova igra me je inspirisala za jedan moj projekat sa učenicima baš na temu kolonizacije planeta

Dr Eureka (Blue orange)

Ni sam nisam verovao da će se mojim učenicima (inače maturantima gimnazije) toliko svideti Dr Eureka da će doći petkom popodne do škole kako bi mogli da nastave da je igraju. Deluje jednosatvno, imate 3 epruvete sa 6 kuglica (dve crvene, dve ljubičaste i dve zelene), i na vama je da ih prebacujete sve dok ne dobijete kombinaciju  kao na kartici, a tada dobijate drugu karticu. Jednostavno, ali i zarazno. 

Šta možemo naučiti: Fenomenalna igra koja zahteva  i koordinaciju  pokreta i logičko razmišljane.  Idealna za mlađe razrede.

Nedostaci: Ovo je više igra za razvoj veština nego za učenje, ali oprostićemo joj.

Kako bi trebao da izgleda čas: Samo ih pustite da se sami organizuju.

Jenga  (Leslie Scott)

Možda i najpoznatija igra od svih spomenutih do sada.  Gomila pločica poređanih u obliku tornja, a cilj je premestiti ih na vrh. Jenga je prisutna od 1983 i ne gubi na popularnosti. 

Šta možemo naučiti: Ja obično koristim ovu igru kada predajem o ravnoteži. Mada bi mogla da se iskoristi i za lekciju o trenju.  

Nedostaci: Voleo bih da nađem verziju igre koja bi bila kompleksnija u smislu nauke, a manje u smislu veština i spretnosti. 

Kako bi trebao da izgleda čas: Naterajte učenike da samo zaključe kada je toranj stabilan; Kada je moguće izvući pločicu, a kada ne; Koje sve sile imaju udela u procesu izvlačenja pločice; Da li bi se nešto promenilo ako bismo pločice izvlačili brzo, umesto sporo?

Priznajem da još uvek čekam onu idealnu edukativnu igru, a da nije u pitanju kviz poput Hembizike, čiji sam autor. Za kraj bih spomenuo još nekoliko igara koje bih voleo da imam u svojoj kolekciji, i koje bi, uz određene izmene, bile odlične za časove učenja i opuštanja.

Wingspan (Stonemaier Games) predivna igra sa pticama. Ako ikada naprave verziju sa pticama iz naših krajeva biće savršena za časove biologije. 

Dixit (Libellud) neopsivo dobra  igra naročito za časove jezika (srpskog, ali i stranog) jer se od igrača zahteva da opiše svoju kartu kroz neku asocijaciju, dok ostali igrači pokušavaju da pogode. 

Pandemic (Z-Man Games) Volim ovu igru jer svi igrači igraju zajedno kao tim. Svaki igrač dobija lik koji ima svoje jedinstvene sposobnosti, a ako želite da pobedite, moraćete da uigrano odlučujete o svakom koraku.

These are some of the games which you can use in the classroom. Creating a board game is not an easy process, no matter how it seems simple. We, educators, are still waiting for the best one.

Comments are closed.