„Čovek samo srcem dobro vidi, suština se očima ne da sagledati“ – Antoan de Sent Egziperi
Tokom svog rada sa svojim đacima ostvarivao sam zajedno sa njima uspehe na takmičenjima. Radili smo modele mašina koji su upravljani procesorom. Pravili smo i interfejs. Kada bismo dobili temu počinjali smo razmišljajući šta bi moglo da bude najbolje rešenje. Kretali smo se putem od ideje do realizacije. Svaki deo koji je korišćen na modelu su učenici sami napravili. Organizovanjem školskog takmičenja učenici dobijaju priliku da se pokažu i na taj način se izaberu najbolji. Međutim ima još pokazatelja koji su veoma važni. Na primer, učenik Marko K. koji je bio učesnik tri državna takmičenja, dva evropska takmičenja i jednom svetskom takmičenju iz robotike je najbolji primer kako ostvariti uspeh.
Priča počinje pre četiri godine kada sam dobio odeljenje 5/3 kome sam predavao informatiku koja je tada bila izborni predmet. Bio je prvi čas i učenici su ulazili u kabinet. Iz načina na koji je Marko ušao u učionicu video sam da će biti šampion. Ulazivši u učionicu odlučno je rekao dobar dan, da li je ovo mesto (mesto u prvom redu) slobodno.
Pre nego što je i počeo čas Marko je upozorio svoje drugare da mora da bude apsolutna tišina jer njega interesuje da sluša predavanje. Kada je čas počeo postavljao je nekoliko puta pitanje zašto nismo na računarima, a na kraju časa je shvatio i rekao je: „Ovo je veoma zanimljiv čas, iako je samo teorijski.“ Iz svega ovoga video sam da se u Marku krije iskra radoznalosti kao i velika želja za postignućem koji su se pokazali kao neophodni sastojci velikih uspeha koji su usledili na takmičenjima. Marko za četiri godine nije izostao ni sa jednog časa. Bio je veoma posvećen i pravi tim lider, ekipe koje je brojala desetak učenika, ljubitelja robotike.
Marko je putem robotike postigao veliku motivaciju za učenje i ostalih predmeta jer je video primenu robota i u ostalim predmetima. Kao rezultat imamo to da je Marko bio kandidat za đaka generacije, što je izuzetan uspeh, s obzirom na neke otežavajuće okolnosti sa kojima se suočavao u svom odrastanju. Generalno neshvaćen od okoline. On je učenik koji je svojim kritičkim stavovima koje je slobodno izražavao pružao mogućnost i ostalima, koji su hteli da ga pažljivo saslušaju, da napreduju.
Mihajlo K. je bio učenik koji je ostvario izuzetne razultate na takmičenjima iz tehničkog i robotike. Njega sam otkrio tako što sam na jednom od prvih časova tehnike i tehnologije postavio zadatak. Trebalo je da svaki učenik za sebe osmisli neki uređaj ili automat koji ima sopstvenu inteligenciju. Mihajlo mi je posle nekoliko minuta prišao i pokazao svoje rešenje. Bio je to jedan piksel koji je napravio pomoću RGB diode i koga je upravljao Arduinom. Mihajlo je napisao i program koji je činio da se na svetlećoj diodi prikazuju sve nijanse iz spektra boja u odgovarajućoj rezoluciji. Usledio je četvorogodišnji mentorski rad sa Mihajlom i niz modela uređaja od kojih su najzanimljiviji „Pametni termostat“ i „Digitalna ringla“. Mihajla takođe odlikuje kritičnost nophodna za uspešno bavljelje naukom. Najvažnija stavka u radu nastavnika je da ne guši tu kritičnost nego da je podrži i da kroz kreativnu debatu sa učenikom dođe do raznih tehničkih otkrića. Za to je potrebno strpljenje i stalan rad na sebi.
Intuicija odlikuje nadarene učenike. Svog robota su nazvali Živojin koji je uskoro postao pobednik takmičenja. Pre nego što sam postao najbolji edukator u izboru udruženja „Živojin Mišić“ tu titulu sam dobio od svojih učenika. Kada sam pitao šta se nalazi u kabinetu, misleći na alate za tehničko, učenik Vuk M. je rekao: „U kabinetu se nalazi najbolji nastavnik na svetu.“
Da bi nastavnik bio uspešan u radu sa nadarenom decom potrebno je da ostvari takvu komunikaciju i atmosferu na času u kojoj oni mogu slodobno da se izraze, i sebe kao ličnost i svoje potencijale. Nadareni učenici su često okarakterisani kao nedisciplinovani zbog svoje energičnosti i želje da napreduju i proširuju postojeće granice tehničkih dostignuća. Tu je veoma važno da nastavnik ima sluha za njih i da taj višak energije prepozna kao darovitost, a ne kao nemirnost.