Ujkine priče za svu decu

Da bi jedna pesma ili priča nastala, potrebno je, pre svega, da postoji neko ko ih želi

Moj lik Ujke je nastao tako, što igrom slučaja, lično imam šest rođenih i još popriličan broj nerođenih sestričina i sestrića, takođe i bratanica i bratanaca, a nekom čudnom igrom generacijskog jaza nekoj deci sam i deka. Uloga Ujke je jedan od mojih omiljenih uloga u životu, a što se tiče osobina, neke od njih ukrao sam iz knjige „Ujka ili o vaspitanju“ Miodraga Đurđevića.
Na ideju da snimam priče za decu došao sam kada smo se u toku vanrednog stanja svi zatvorili u svoje kuće. Pomislio sam kako je sada deci dosadno, a neka su možda malo i uplašena, pa sam poželeo da ih razveselim!

U toku snimanja priča,  pričam priče, uglavnom pesme koje sam napisao ranije. Neke od njih i decenijama ranije, kao, na primer „Pesma o veštici Mici“. Pored tih pesama, pričam i lične pesme, one koje su namenjene mojim sestričinama i sestrićima, bratanicama i bratancima. 

Obično pišem pesme i priče ujutru, našte srca, uz kafu, radi dobrog raspoloženja u toku celog dana. To izgleda tako što uglavnom sednem i čekam da mi nešto padne na pamet i posle to zapišem. Da bi jedna pesma ili priča nastala, potrebno je, pre svega, da postoji neko ko ih želi, a inspiracija mi uglavnom, nekako dođe sama. Priče koje pričam, najčešće izmišljam na licu mesta, ali pošto sam pre dva dana počeo da čitam moj, zasad, neobjavljeni roman „Nestaško i gusari“, sada uglavnom samo čitam i ne izmišljam mnogo.

Dok snimam priče, uglavnom budem sam, ali se dešavalo da imam i pomagače. Tako mi je moj najmlađi sin Ognjen pomagao aktivno u nekoliko epizoda, u nekima mi je pomogla mačka, a u nekima moj tata, koji sedi ispred mene i gleda televiziju dok ja pričam priču u kameru. Ipak, najviše su mi pomogli moje sestričine i sestrići, bratanice i bratanci  jer bez njih sigurno ne bih imao razloga da bilo šta realizujem.

Ono što želim da postignem ovim pričama je da sva deca vide da ih ja volim i da im bude drago zbog toga. Mislim da smo mi, ako osećamo da nas neko voli srećni i onda samo najčešće i dobri. Tako da je dovoljno samo da nekog iskreno volimo, ako želimo da on bude dobar i ima prave vrednosti. To nije samo u ovom trenutku važno, to je, u stvari, uvek važno, ali smo mi ponekad skloni da to zaboravimo!

Za kraj, posebno bih izdvojio pouku iz priče o bogu Odinu, koju je tražio moj sestrić Oskar. Ako čovek, u ovom slučaju bog, želi da mu njegovi ukućani kupe novine, onda je jako dobro rešenje da ih sve ostavi i ode da živi sa svojim dedom i njegovom kravom koja ima jako smešno ime Audhumla. Celu priču možete poslušati na ovom linku: https://www.facebook.com/munrutestemone/videos/1873746976089105/

Do sledeće priče,

Vaš Ujka 

Komentari su onemogućeni.